Kako u praksi omogućiti uključivo i raznoliko radno mjesto? Kako kultura uključivosti može potaknuti organizacijsku promjenu? U 1 na 1 razgovoru sa Zeynep Ince, Global Head Inclusion & Diversity u Phillip Morris International-u (PMI) saznat ćemo kako velika kompanija poput PMI-a stvara okruženje u kojemu zaposlenici diljem svijeta mogu biti svoji na radnom mjestu, u kojemu podržavaju jedni druge, i pokreću inovacije. Radno okruženje u kojem se svi tretiraju ravnopravno i s poštovanjem, i imaju mogućnost ostvariti svoj puni potencijal, bez obzira na godine, boju kože, nacionalnost, rodni identitet, spolnu orijentaciju, religiju, invaliditet ili bilo koju drugu osobnu karakteristiku, bila ona vidljiva ili nevidljiva.
One su snažne, prepoznatljive, britke i svaka na svoj način – opasne kada se uključe kamere. Vladarice TV ekrana žene su etablirane u različitim TV formatima, ali potpuno zaraznog povjerenja koje nam ulijevaju kada ih ugledamo u kadru. Kako zadržavaju visoku razinu koju su dosegle, smiju li imati loše dane, tko su im uzori, koji su im izazovi i tko pobjeđuje u natjecanju s muškim kolegama, pitanja su na koja će odgovarati moćne žene najjačih regionalnih televizija.
Njihov posao ne poznaje pojam radnog vremena, naučene su na nepredvidljivost i činjenicu da im je svaki dan drugačiji. Klasičan je stereotip da žive lagodnim životom i bave se spinovima, a realnost je da iza svakog njihovog projekta stoje neprospavane noći kako bi kreirale sadržaj kojim će njihova kompanija ili klijent zablistati u javnosti ili uz najmanje štete preživjeti krizno razdoblje. One se bave odnosima s javnošću i medijima, zanimanjem u kojemu je gotovo 70 posto žena. Je li to zato što su žene prirodno vješte u komunikaciji ili su vjerodostojnije u prenošenju poruka? Kome javnost više vjeruje i tko su korektniji konkurenti u PR-u, muškarci ili žene? Otkrit će žene kojima je komunikacija srž poslovanja.
Suvremeno društvo danas, više nego ikada, ističe snagu individualnosti i uvjerava nas da je sva moć, sloboda izbora i tajna uspjeha u našim rukama. Je li to zaista tako? Imamo li zaista neograničen izbor i tko utječe na naše izbore? I ako možemo sve, zašto je sve izraženija apatija i sindrom burnouta u doba neoliberalizma? Kakvu poruku nam šalje činjenica da nas u društvu prekapacitiranom (negativnim) informacijama sve češće ne zanimaju vijesti i bježimo od pritiska društvenih medija? Pitanja su na koja će odgovore dati slovenska filozofkinja i sociologinja Renata Salecl.
Lada Tedeschi Fiorio govorit će o vlastitom iskustvu i učenjima o upravljanju procesima, ljudima i emocijama, odnosno o ljudskom iskustvu koje prolazimo kao liderice, menadžerice, majke, sportašice, žene. Svako pojedinačno iskustvo nosi svoju priču, a sva zajedno imaju i zajednički nazivnik, jer smo mi jedno.
Seks je važan dio čovjekovog života, ne služi samo prokreaciji, već je njegova najvažnija uloga pružanje užitka. Pridodajmo mu još i seksualne fantazije, kojih prosječna osoba u svom životu ima oko četrdeset, i zadovoljstvo je odmah veće. Iako smo kao društvo napredovali, seks je i dalje svojevrsni tabu, pa mnogi i danas prilikom maštanja i masturbacije osjećaju krivnju i sram. Dugo se smatralo da seksualne maštarije imaju samo muškarci, nova istraživanja pokazuju da žene uopće ne zaostaju. Doživljavamo li seks drugačije, i kako o njemu govoriti i razmišljati otvorenije razgovaramo sa seksualnom terapeutkinjom dr. Nina Bašić Marković.
Nekada su muškarci bili jači, a žene ljepši spol. Danas bismo rekli da je to prilično nekorektno, jer znamo cijeli niz jakih žena čiji su partneri lijepi muškarci. Kako smo se uopće dogovorili da to isključuje jedno drugo i da je takva podjela u redu? Vjerojatno ne znaju ni žene ni muškarci. Ali zato možemo nagađati što nas čeka sutra.... Hoće li nova verzija muškarca sve češće ulaziti na ženski teren pričama o modi i zdravom načinu života, hoće li biti suptilniji i prilagodljiviji? U kakve ćemo se muškarce zaljubljivati i kako će se oni nositi s političkom korektnošću? I hoće li nam se nova verzija uopće sviđati?
Istraživanja pokazuju da će do kraja 2025. godine oko 1.2 milijarde žena biti u menopauzi. Unatoč tome što 51% svjetskog stanovništva prolazi prirodne promjene uvjetovane X kromosomom i genetikom, i dalje je to tema o kojoj se nerado govori. Ipak, važno je ovu temu učiniti javnom i dostupnijom kako bi žene s više sigurnosti, a manje nepoznanica dočekale ovo životno razdoblje. U tome je veliki doprinos dao Vichy poticanjem otvorenih rasprava i dijeljenja osobnih iskustava kroz sve dostupne kanale, što se pokazalo najboljim oblikom podrške koji žene mogu dati ženama. O tome zašto je menopauza tabu i zašto šapćemo kad govorimo o starenju i svemu što ono nosi te kako ne staviti pauzu u menopauzi već nastaviti živjeti jednako dinamičan život govorit će uspješne i stručne žene.
Kada su psihologinje Suzanna Imes i Pauline Rose Clance 70-ih godina prošlog stoljeća skovale termin Imposter syndrome, primjetile su da je često prisutan kod vrlo uspješnih žena. Rezultati istraživanja pokazali su da sudionice unatoč brojnim profesionalnim priznanjima i postignućima i dalje osjećaju da svoj uspjeh mogu pripisati sreći i slučajnosti. Zašto ne znamo preuzeti odgovornost za uspjeh? Zašto se imamo potrebu opravdavati i zašto žene imaju osjećaj manje vrijednosti unatoč vodećim pozicijama i uspješnom radu?
Više od 50 milijuna ljudi u svijetu svakodnevno kreira sadržaj na društvenim mrežama, i na taj način sudjeluje u novoj ekonomiji. Industrija kreatora sadržaja najbrže je rastući tip malih biznisa, a među njima je čak 84% žena. Jesu li žene vladarice društvenih mreža ili društvene mreže ipak vladaju njima s nametnutim novim standardima?
