I dalje se u odgoju djevojčicama nameće tema izgleda, a dječacima da ne smiju pokazati emocije
“Možemo mi pričati što god hoćemo, ali važno je ono što naša djeca vide i gledaju. Ako mi živimo ono što pričamo, to mora ostaviti trag na našu djecu”, zaključila je Milica Stevanović, lifecoach i terapeut za emocionalno oslobađanje na zanimljivom i poučnom panelu „Podrška od malih nogu – odgoj djevojaka i dječaka na Balkanu“ na kojem je sudjelovao i Bruno Šimleša, sociolog, pisac i tata tinejdžerice.
Da je izazovno odgajati djecu u današnje vrijeme, složila se i publika i predavači, ali su isto tako istaknuli kako su ti izazovi drugačiji za djevojčice i dječake. Djevojčice se bore s pritiskom oko izgleda, a dječaci s time da ne smiju pokazivati osjećaje. „Imam osjećaj da se djevojčicama ne dopušta da budu bijesne, a dječacima da pokažu svoju emociju“, rekla je Ida Prester, moderatorica, a Bruno Šimleša apelirao na to da dječacima dopustimo da plaču i budu ranjivi. Bruno, otac 14-godišnjakinje, osvrnuo se i na to da se fizički izgled djevojčicama gura kao njihov osnovni adut.
„Itekako želim da uživa – da uživa u svom tijelu, a opet, želim da se sama identificira sa svojim tijelom i da joj tijelo nije najvažnije. Pronaći tu granicu je vrlo teško i svaki dan je izazov“, rekao je Šimleša i dodao kako se njegovu kćer već s tri godine kritiziralo zbog izgleda, na što on i supruga nisu bili spremni. „Mislili smo da će nas to dočekati tek sa nekih sedam godina, no cure u vrtiću su je prozvale debelom. Kako smo reagirali? Nismo joj održali predavanje, jer nas tada djeca vrlo često prestaju pratiti nakon treće rečenice, već smo supruga i ja vodili razgovor na kauču s namjerom da nas ona čuje iz druge sobe, a pričali smo o svojim nesavršenostima. I to je upalilo“, prepričao je Šimleša.
Da je za djevojčice izazov fizički izgled, složila se i Milica Stevanović, koja je ispričala i svoju privatnu priču i razgovor koji je vodila s današnjom 15-godišnjom kćeri. „Kada je krenula u školu, pitala me kako to da ja starim, a druge mame ne stare. Nije mi bilo ugodno, naravno, nije ni meni drago da ja starim, a drugi ne. Rekla sam joj da se ne želim natjecati s drugim majkama oko izgleda jer je to trka u kojoj sigurno gubim. S druge strane, ja sam sretna što sam živa jer moja majka u mojim godinama više nije bila živa“, rekla je Milica Stevanović i dodala kako ona starenje danas gleda na potpuno drugačiji način i vjeruje u to da one vrijednosti koje roditelj potiče u svojoj kući, u svojoj obitelji, moraju ostaviti trag na dijete.
Osvrnuli su se i na to da se danas djeca ne znaju nositi s emocijama. „U naše vrijeme, kada je nešto bilo loše, išli smo u sobu i to procesuirali. Današnje generacije u tom slučaju odlaze u sobu, ali se skrivaju u skrolanju. Oni ne razgrađuju ništa. Zapravo se tako emotivno slabije razvijaju i imaju manju psihološku otpornost. S druge strane, ne možeš i „otkinuti“ od toga. Naći način da pametno koriste ekrane i povezuju se s drugima, a da pritom ne izgube kontakt sa sobom – to je enormni izazov“, rekao je Šimleša i dodao da bi volio da nas se u konačnici definira po djelima, a ne tijelima.
